Bajka o golubovima preletačima umrljanih vazelinom, lojem i lubrikantima

Ništa se promijenilo nije.
Pamtim dugo. Pamtim obračun sa Rankovićem i Stefanovićem. Pamtim obračun sa Hrvatskim proljećem.
Pamtim i obračun sa Braćom Pozderac, radi kojeg je izmišljena afera Agrocommerce, koja je cijelu superbogatu Cazinsku krajinu bacila na koljena.
Obrazac je bio isti.

Uvijek.
Prvo te povlače po novinama i po televiziji.
Onda nakon povlačenja po televiziji u Dnevniku ili onoj Jučer, danas, sutra urednika Zvonka Letice, u šestoj minuti počinje tirada.
Čitaju se spontana pisma podrške aktualnom velikom vođi.
Pa su se čitala pisma rudara iz Kreke, tokara Tita iz Skopja, radnici čeličane RMK iz Zenice. Pisali su i fantje iz Iskre i TAM-a, Srbi iz FAP-a, Priboja na Limu, pisali su i čobani sa Šar planine, mesari iz Užica, partizani iz Vodica, ribari iz Komiže.
Sve su to spikeri pažljivo i strpljivo čitali.

Čitali su kako se trudbenici Jugoslavije natječu u iskazivanju lojalnosti.
Jugoslavije već dugo nema.
Četvrt stoljeća ima da je upokojena, koja godina više.
I kosti su joj već istrunule, ali nas budaletine još straše njome.
Oni koji su živjeli u njoj, znaju da ih nemaju čime plašiti, al ko jebe budale, nek se vesele.

Dakle, Juge nema, nema ni trudbenika, sjebali ih oni koji straše Jugom.



Jedino ima lojalnosti.
Lojalnost se valjda pravi od loja janjaca.
Pa tako, na Pagu postoji valjda, veliki pogon za izradu loja od bugarske i rumunjske bezglave janjetine.
Jer paške baš i nema.
Pa se taj loj pakira u bočice i prodaje.
U nedostatku loja i vazelin je dobar.
Dobri su i oni razni lubrikanti koje kupujete u DM-u ako u blizini nema niti jednog susjeda.
Svi ti pripravci se čuvaju na tamnom mjestu, u špajzi u ćošku.
Neki imaju više bočica, na jednu su nalijepili etiketu Bero, na drugoj je naljepljeno Siniša, a vaš neotesani klipan je ubacio slovo L, pa sada piše Sliniša.
Na trećoj, malo većoj piše Peđa.
Ima još par bočica, neraspoređenih, univerzalnih.
Pa kada dođe vrijeme, onda se otvori bočica prema potrebi, temeljito se tim lojem zamasti tikva, ma se temeljito namažeš cijeli i uvlačiš se u dupe onome čije je ime na bočici.
To što si noć prije čučao u kadi i polijevao se šamponima i grebao, čak ni Plavi radion nije pomogao, da sa sebe spereš ljigu kojom se mazo iz druge bočice sa drugim imenom, ne pomaže.
Ljiga je ostala na tebi.
Sav si ljigav.
Već u startu prije mazanja sadržajem druge bočice.
Nije važno, jer tako se napreduje.
Ljiga, koliko god se prao, će ostati na tebi.
I tako…
Dođu tako ponekad vremena, kada pamet začuti, budala progovori.
Došlo je vrijeme pisanja pisama.
Lijepo zamotana u crvene omotnice, oni stariji kaplju crveni pečatni vosak i udaraju na rastopljeni vosak pečatnjakom na kojemu je ugravirana zvijezda.
Jednoga dana, vidjeli nismo, 
Bero je, kažu, dobio pismo. 
Medeno pismo, pričao meca, 
stiglo u torbi poštara zeca. 
Bero, brate, sanjam te često i mislim na te.
Bero dragi pišemo ti pismo, da zajedno više nismo“
Kako su davno prošla vremena divnog Branka Ćopića, a opet došla neka vremena kada pamet utihne, a budale progovore, poslali oni pismo nepotpisano.
Rekli bumo, anonimno.
Kada su se sjetili da je pismo anonimno, uputili su brže bolje poštara Igora da trči i dahće, nosi pismo na potpis. Sav se izbeljio od napora.
Ko će tolike potpise polovit.
Prevrtljivi MiŠel  isto je sjeo, uzeo guščje pero i napisao pismo. Njemu je lakše. Ne mora izmišljat, ionako je bio sjedio u sobi dok su se svi znojili i mučili oko pisanja prvog pisma.
Pa je napisao :



Bero, brate, sanjam te često i mislim na te. 
Bero dragi pišem ti pismo, da ti kažem, da zajedno još uvijek mi smo. 
Ove mrlje na pismu, nisu boja, to su mrlje, sa glave mi loja.
 
I itako, opet je crveni dio Hrvatske zahvatila moda pisanja pisama.

Više:  SDP: Novo pismo neznanog junaka

Kuverte masne i utrackane lojem, vazelinom, ali i onim lubrikantom, kojega je neki od njih drpio ženi iz toaletnog ormarića.

I malom djetetu je jasno, da to nije dosta. Sve je to nekako, viđeno već milion puta.
Pa su se počeli javljati i obični građani.
Pisat pisma.
Pa se tako izvjesni doktor Saša, pulmolog, lukavo se dosjetio, intelektualac je on, pa je pismo napiso i stavio ga u džep.
Nije on poslo poštom.
Nego otišo u redakciju Večernjeg lista, pozvo ih u obližnju birtiju na pivkana da im pojasni.
Popili svaki deset petnaest piva, a doktor, pulmolog i komunista, jedva uguro pismo novinaru koji se skoro izvalio.
Toliko se napio novinar, da se zaboravio potpisati na članak.
A naš doktor Saša ništa. Ni ne vidi se da je popio koju pivicu.
Saša Supermen. Podnosi on pive, koliko oćeš.
Čitam njegovo pismo u Večernjem listu.
Čitam opet. Pa opet. Pa opet.
Pismo podrške Beri je pumpanje ega toga doktora, on sam sebi piše panegirike, dovodi se u nekakve situacije pričati o sebi kao o gospodaru života i smrti, priča o svojim noćnim bdijenjima po bolnicama.
Toliko je dežuro da se odrekao svega. Ni na kavu ili pivu nije mogao otić.
Ni pomislit!
Pa pacijenti su u čekaonici, kako će.
Još da ga neko vidi u birtiji, pa odalamili bi ga bocom po glavurdi.
Pa jadan, priča o propasti ljevice, koja se eto raspada, ali se na njoj srećom, raširio Bero pa noktima, zubima, nogama drži sve na okupu.
Ako Bero popusti, nestati će ljevice.
Koja to odavno nije.

Više mi se čini, kada bi ova sva ekipa oko Bere otišla, zajedno sa Berom, da bi onda mogli baciti one bočice loja iz špajze, a i žena ne bi sumnjičavo vrtjela glavom i govorila da je prošle godine kupila lubrikant, nije ga otvorila, a fali ga pola…
Da, nije baš tema, ali kada već pišem o loju, vazelinu i lubrikantima.
Pred dva dana, predsjednik GO SDP Zagreba primio je telefonski poziv.
Dva goluba, pasmine vječiti preletač, zvali ga na piće u bitriju.
A precednik neće. Šparan je on čovjek.
Neće pit kafu u birtiji sa golubovima vječitim preletačima, kada može džaba.
Ima kafe kod njega u Praškoj, neka dolete kod njega, pa nek piju kafu do mile volje.
Problem je da golubovi ne mogu letit.

Više:  TKO ĆE KOGA I KADA?

A i svi će ih vidit onako ljigave kako puze Praškom. Misle da drugi ne znaju koliko u ljigavi!
Loj, vazelin ili lubrikant slijepio im je krila.
Ali, nemajte brige, doći će oni… polako, polako.
Ali će doći.

Kakve veze imaju ta dva goluba sa rečenim pulmologom, koji radi dežurstava ni pivo ni kavu ne stigne popit?
Velike.
Pulmolog uvijek koristi gel iz iste bočice. Godinama.

I na tome mu svaka čast!

A ova dva goluba vječita preletača imaju na sebi sav loj, vazelin i sve lubrikante svijeta.
A, da, i iz Novoga su Zagreba.

Svo troje!

You may also like

By 
error: Spectatorblog !!