PO NALOGU KOS-a? Otac se objesio pod lažnom optužbom, a sina su poslali na likvidaciju četnicima!

Kako sada stvari stoje, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković, nema trajnu budućnost u izvršnoj vlasti. S vremenom će se povući na rezervni položaj, najvjerojatnije u Europsku komisiju, a prividno upravljanje Hrvatskom, uz blagoslov Europske Unije, bit će prepušteno političaru sličnog profila i svjetonazora.

Vladimir Šeks kao jedina konstanta HDZ-a

Po svemu sudeći, slična sudbina očekuje i predsjednicu Republike Hrvatske, Kolindu Grabar Kitarović. Spomenuti političari, baš poput Milanovića i Josipovića, imaju epizodne, ili u najboljem slučaju epohalne uloge. Zapravo, kada analiziramo HDZ kao stranku, njegova jedina konstanta, od samog osnivanja stranke, pa sve do današnjih dana, jest Vladimir Šeks, čiji je posinak Karlo Ressler, već sada, jedan od ključnih ljudi Andreja Plenkovića.

Serijom tekstova o djelovanju SDS-a i KOS-a, za vrijeme Domovinskog rata, uspjeli smo probiti višedesetljetni zid šutnje. Odgovori na temeljna pitanja, koja i dalje opterećuje javnost, nisu jednostavni, niti jednoznačni. Prilikom svake analize, potrebno je događaje sagledavati kroz nekoliko važnih aspekata. Povijesno gledano, zbog ideje o Velikoj Srbiji, odnosno višestoljetnom projektu srpske države i politike, dodatno pojačanom mitovima, poluistinama i strahom od bilo kakve samostalne hrvatske države, rat je bio neizbježan, i on je Hrvatima nametnut.

S druge strane, država u kojoj trenutno živimo, ni na koji načine ne ispunjava snove i težnje hrvatske nacije. Ta činjenica, konstantno nas navodi na pitanje, tko je uistinu, i za koga, dok su branitelji, žene, starci i djeca ginuli, stvarao Republiku Hrvatsku? Ako su temelji truli, onda se ne možemo čuditi što se čitava kuća urušava.

Zbog toga, kako bi objasnili sadašnjost, moramo se povremeno vraćati u prošlost. Prema najnovijim informacijama, pravomoćno osuđeni ratni zločinac, Tihomir Orešković, za kojeg se sumnja da je radio za KOS, imao je važnu ulogu i krajem osamdesetih, kada je, kao tobože ekstremni emigrant, živio u Americi.

Nacional

Tragovi vode u Ameriku i osamdesete

Razgovarali smo sa svjedocima tog vremena koji tvrde da se pokojni Marko Veselica, prilikom posjeta SAD-u, prije osnivanja HDZ-a, prema navodnoj preporuci Vladimira Šeksa, odmah nakon dolaska, javio upravo Tihomiru Oreškoviću. Prema istim izvorima, veza između Šeksa i Oreškovića, datira iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Podsjećamo, obojicu se putem službenih dokumenata, povezivalo s SDS-om i KOS-om.

O krucijalnim događajima koji su se dogodili na američkom tlu, više ćemo pisati u narednim tekstovima. Ovoga puta, otkrivamo mračnu sudbinu hrvatskog dragovoljca Nikole Klobučara, kojeg su ubili četnici, dok se njegov otac, Milan Klobučar, objesio u zatvoru, nakon što je uhićen, zbog optužbe za suradnju s tim istim četnicima. Poput priče o Dušku Kneževiću, i ovaj apsurdan i tragičan slučaj, nije nerješiv. Kada bi se uklonila oznaka državne tajne s kompletne dokumentacije o ”Gospićkom slučaju”, sve bi postalo kristalno jasno.

Sudbina hrvatskog branitelja Nikole Klobučara

Nikola Klobučar, čija je obitelj bila imućna, pridružio se obrani Hrvatske u ljeto 1991. Bio je pripadnik 32. satnije 1. bojne 118.brigade Hrvatske vojske. Klobučar je od samog početka oružanih sukoba sudjelovao u teškim i opasnim akcijama. Pojavljuje se tako i u akciji blokade tenka koji je bio postavljen ispred Policijske uprave u Gospiću, kao i prilikom oslobađanja gospićke vojarne.

Nakon oslobađanja vojarne, prema prethodnoj zapovijedi Mirka Norca, bio je jedan od deset dobrovoljaca koji su se javili za čišćenje terena. Njegovi suborci tvrde da se dobrovoljno javio i za kurira koji je trebao odnijeti pismo Čedi Budisavljeviću, lokalnom četniku, koji je odgovoran i za pokolj Hrvata u Širokoj Kuli. To pismo, predao mu je Tihomir Orešković. Nikola Klobučar, nikada se nije vratio s ovog zadatka i ubrzo su se proširile glasine kako se pridružio četnicima, što nije odgovaralo istini.

Njegove kosti, pronađene su kasnije tijekom ekshumacije u jami Globnjača 2 na Ljubovu, zajedno s ostalim masakriranim tijelima mještana Široke Kule. Unatoč tome što je neupitno bio istaknuti i zaslužni hrvatski branitelj, Nikoli Klobučaru, niti posthumno, nikada nije priznat braniteljski status. Za razumijevanje ove mučne epizode Domovinskog rata, važna je i biografija Čede Budisavljevića. I progon ovog krvoloka, hrvatsko pravosuđe, prepustilo je Srbiji gdje je osuđen radi ubojstva obitelji Rakić. Portal ”lika online”, o Budisavljeviću piše sljedeće:

”Čedo Budisavljević (51) patološki je ubojica kojega je sud u Beogradu 2012. osudio na 12 godina zatvora za ratni zločin nad obitelji Rakić. Tada su ubijeni supružnici Mane i Lucija, kao i njihova djeca: kći Radmila, sinovi Dragan i Radovan. Pripisuju mu se silovanja, mučenja, pljačke, palež i ubojstva. U Ličkom Osiku je tijekom rata bio izvan svih zapovjednih lanaca, hvaleći se kako odgovara samo ”Unutrašnjoj bezbednosti SAO Krajine i Dušanu Orloviću iz Knina”. Do rata je radio kao konobar u nekoliko kafića u Gospiću, nakon čega je isticao kako je tamo bio po špijunskom zadatku! ”

Lika on-line

Zanimljivo, i na hrvatskoj strani, postojao je čovjek koji je formalno imao funkciju običnog tajnika Kriznog štaba, dok je istodobno u praksi donosio najvažnije odluke o svemu. Svjedoci su potvrdili i na suđenju u Rijeci, da se Orešković hvalio kako ne odgovara nikome, a postavljao se i iznad autoriteta, i protivno zapovijedima samog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana.

Jesu li Orešković i Budisavljević, odgovarali i ispunjavali zapovijedi nekim paralelnim strukturama, mogao bi otkriti sadržaj pisma. Što u pismu piše, ne možemo znati, jer su glasnika, svjedoka ove korespondencije, i ovoga puta ubili.

Autor:Marin Vlahović
Izvor:

dnevno