Pobjeda na okladi je konzumirana

Pobjeda na okladi je konzumirana

Prava paška janjetina, daruvarski rizling, čaše znojne od hladnih gemišta. Divota.
Prijatelj je ljut. Ljut je na mene jer mu se cijelo vrijeme smješkam, on kaže podrugljivo. Kako sam znao da neće biti ništa na sjednici?

Pitao je desetak puta. Mudro šutim, jer se borim sa rebricama i gemištima.
Nestrpljivo čeka da pojedemo.
Kažem mu da sam pred nekih par dana gledao slike tih članova predsjedništva. I da sam zaključio da tu ”nema leba”.
Na stranici stranke objavljen je sastav članova predsjedništva, sa slikama.
Najpoštenije je što drugarica Romana Jerković nema slike, pa je umjesto njenog lika postavljena nekakva figurica tipa ”čovječe ne ljuti se”. Osoba bez lica. 

Jedina je greška što tu figuricu nisu postavili i na mjesta iznad imena Nenada Livuna, Predraga Matića, Franka Vidovića, Ive Jelušića, Ivane Posavec Krivec, Domagoja Hajdukovića, Borisa Lalovca, Mihaela Zmajlovića, Siniše Hajdaš Dončića, Biljane Borzan, Arsena Bauka, Vedrana Babića.
Posve beznačajni likovi, osim možda Lalovca koji je pacifiziran namještenom aferom oko žene.
Ne bih ulazio špekulacije iz kojeg izvora je namještanje lansirano.

Palim cigaretu, otpuhujem dim, onako pokvareno, u lice svog prijatelja, znam da ga to smeta.
Uživam u nadmoći, držim ga u neizvjesnosti.
Da, fale četiri člana.

Mali Glavašević, Zokijev libling i favorit za sve i sva. Nije loš, ali, on je perolaka kategorija, pošten je, ali nema nikakvu težinu. Čak ni Thule nije znao ukrasti.
Komadina, koji mi nikada nije bio napet, jer je totalno neambiciozan, onako glomazan, uvijek mi je bio pojam za ono ”nomen est omen”, ali znam da je pravi komunist i da je što se toga tiče, u sebi osuđuje sva sranja koja se događaju, ali pošto je on uz Rajka autor projekta ”Bero”, šutjet će iz pristojnosti i možda i grižnje savjesti zbog sudjelovanja u projektu.
Div iz Žminja, gorostas od dva i pol metra, Peđa Grbin, pametan, razgovjetan, školovan. Pošten. Ali nije on dorastao tim bezličnim likovima. Pulusrednja kategorija unatoč ogromnoj težini.
Rajko Ostojić, Mefisto SDP-a. Sve je rečeno.
E, to je bilo razmišljanje prije sjednice. Bezlični su odani Beri, naravno, ne nužno, da je sutra predsjednik SDP-a Karamarko, bili bi odani njemu.
Ljudi za sve sustave i režime.

Danas lete poruke, mailovi, prepričava se.
Siniša H. Dončić nije došao, boli ga zub.
Mihael Zmajlović nije došao valjda je i njega nešto boljelo za socijaldemokraciju.
Rajko nije bio, zbog zaista tužnih, a velikih privatnih problema.
Ljiljana Borzan je u Bruxellesu (pa što se kandidirala kada radi na tri tisuće kilometara daljine, ali jebi ga, vlast je vlast, a i uz vatru se nekako bolje griješ).
Uzjogunili su se i talasali mali Glavašević i Peđa Grbin.
Ostali su bili tamo i šutjeli, gledali u stol, slali poruke mobitelima, čekali da što prije završi, brižni i ojađeni zbog poskupljenja struje.
I oni imali istu bolest kao i Mihael Zmajlović, boljelo ih je nešto za socijaldemokraciju.

Više:  Srećko Puntarić - Felix

Promatrač

Osoba koja mirno promatra stvari oko sebe.
Analizira, priziva iz sjećanja, iskustva ili arhive slične događaje, podatke o ljudima.
Moja razmišljanja koja se formiraju na osnovu članaka u novinama, mail korespodencije, informacija iz razgovora …

You may also like