Prokleti da ste, Bože, živote i sudbino!

Poznavao sam jednom
Savršeno ljudsko biće
Ponekada smo znali
Otići i na piće

Bilo je to prekrasno
Samoga Boga djelo
Stvoriti ga nije bilo lako
Čak i ako se htjelo

Puno emocija i nježnosti
Umiljatosti ljubavi i suosjećanja
Neopisive ljepote
Ali bez potrebnoga znanja

Da, baš svršeno
To ljudsko biće je bilo
Ali izgleda
Da to Bogu nije bilo milo

Pa učinio je sve
Da tako više ne bude
Da savršenstvo to nestane
I od mene ga odvede

Pa tako danas negdje daleko
To savršenstvo više savršeno nije
Uništava se na sve načine
I više nije kao prije

A ja gledam
Njenu propast iz daljine
I proklinjem život
Boga i naše sudbine

Više:  Zašto se udati kada svima može dudati?

You may also like