SAMO POGLEDIMA LJUBAV SMO VODILI II.

Riječi
Ne nisu bile potrebne
Ni jedna jedina
Jer dovoljni su bili
Samo pogledi
Nježni i duboki
Gotovo nestvarno
Prožimajući
Koji su sezali
Duboko, duboko
U samo središte
Naših duša
Dotičući ih
I milujući

I dok se toplina
Naših posve nagih
I isprepletenih tijela
Miješala i prožimala
Baš svaki njihov djelić
Bilo što drugo
Osim tih pogleda
Bilo nam je posve
Nepotrebno i suvišno
Jer
Njima smo se
Ljubili
Neopisivo i nestvarno
Nježno i nekako
Duboko
Pa čak i
Ljubav vodili
Kao nitko i nikada
Do tada
Osjećajući istinsku
Posve čistu i neokaljanu
Ljubav
Riječima gotovo
Neopisivu
I posve nestvarnu
Bezvremensku
Vječnu
Ali za nas
Ipak tako
Daleku
I nedostižnu
Jer
Sve je to bio
Samo san
Nikada nedosanjan
I možda baš zato
Toliko lijep
Nestvarno stvaran
A opet
Tužan i bolan

Više:  PRONAĆI ĆU TE

You may also like

By 
error: Spectatorblog !!