SDP: Novo pismo neznanog junaka

Politika je zajebana stvar.
Moraš stalno bit pristojno obučen.
Nemreš na semaforu kopat nos, pa kušavat jezikom. Nije zgodno ni prdnut u zahodu birtije gdje pišaš, nakon par litara gemišta.
Nemreš imat ni ljubavnicu, jer odma svi znaju. Nemreš boga mi imat ni ljubavnika, jer je onda on odma planetarno popularan.
Možeš blebetat što god ti se prohtije, jer se od tebe to očekuje.
Barem na ovim prostorima.
Moraš uvijek biti kul, na sve uvrede kleberit se ko lud na brašno.
Kada te pitaju o sranju koje si napravio ili je napravila tvoja stranka, uputno je navući facu junferice koja se čudi kurcu, pa reći, pojma nemam, prvi glas.

Politčari, koji su više-manje, manjkavo obrazovani, ali zato debelog đona na obrazima, prave se ko da su svu pamet svijeta popili.
Svjetski velemajstori ispravaka netočnih navoda sa lijeve strane saborske govornice, u zadnje vrijeme odlučili su pokazati javnosti još jednu stvar.

Da su pismeni.
Pa je svaki onaj koji imalo drži do sebe, napiso pismo.
Pojavila se i nekakvo pismo koje se treba potpisat. Niko ne zna ko stoji iza toga.
Ajd lijepo potpiši, napiši sve o sebi, i pošalji dalje, da si suglasan da se svima na Ibleru opali nogom u dupe.



Siguran sam da to treba napravit.

A ko će doć iza njih? Valjda onaj koji je napiso pismo.
A jebeš ga, nigdje ne piše koje napiso.
Mačak u vreći.
Koji manga koji stoji iza tog anonimnog pisma?
Tko je iza pisma osim Ive Jelušića, koji svako veće skida cipele, sa nogu znojnih od cjelodnevnog obilaženja i nagovaranja bilo koga koga je sreo na cesti, da se primi mjesta precednika esdepeja?

Zlatko Komadina, kojemu je teško hodat, pa izveo Ivu u šetnju? Dok tako čeka da mu se Ivo javi, malo će odspavat, jer se umorio od disanja.

Dobro, a kome centriraju fotelju koja je ovaj čas udobna ko ona drvena stolica u Sing Singu?
Jedni kažu da je sve pripremljeno za Alex.
Drugi kažu da je sve pripremljeno za Mišela.
Treći u igru uvode i Gordana Marasa, jedinog sljedbenika Titove politike nesvrstanih u SDP-u. Koji je vatreni obožavatelj lika i djela Gordana Marasa.

Nekako mi se čini, da je jedini zajeb, da su svi zaboravili da je Davor Bernardić još uvijek u fotelji, udobnoj kao drvena stolica u Sing Singu.
Za koju se drži zubima.
Ni na kraj pameti mu nije oslabiti stisak vilica. Niti ne jede jadan, da mu vjerni i odani Ivo, pokroviteljski skloni Rajko, ne izmaknu stolicu, u trenutku dok zine da bi smazo sočni komad pizze, kojim mu cijelo vrijeme mašu pred nosom.
Dakle, najprije su frajeri pisali pisma, pa e kurčevito na njih potpisivali.
Ko nam što može.
Papci zaboravili samo jednu sitnicu, da u Glavnom odboru sjede u većini Bernardinci, koji će hračkat po Beri do mile volje, ali dići ruku protiv njega neće. Nikada!
Ko zine protiv Bere, ugrizu ga za jajca.
Jer Bero im je on omogućio financijski unosne statuse i poslove, u trenutku kada su već i njihovi roditelji digli ruke od njih, pitajući se:
Jebate pa kojeg smo mi to konja rodili i odgojili, ni za pizdu hladne vode ne može zaraditi u godinu dana.

Pa su potpisnici pisma dobili po lampadini, nek se misle.

Onda je počela moda nepotpisanih pisama.
Prvo ova cirkularna popisna lista, onda se pojavilo još jedno pismo.
Upućeno kolegicama i kolegama, drugaricama i drugovima.

U kojemu piše svašta, za nas komunističke analfabete i loše poznavatelje jezika simbola Crvene religije, pismo je poprilično nezanimljivo i neatraktivno, a, koliko sam shvatio trebalo bi biti motivirajuće.
Tu se razračunava sa nekakvim neimenovanim tipom koji se spominje u kontekstu izbornog gubitnika.
Jebate kruv, da se nešto nije promijenilo?, da taj koji se drži ko pes ježa, za svoj položaj, a gubitnik je, nije Rajko Ostojić?  Denis Hrestak? Tiho Barišić? Domagoj Hajduković? Tamara Čubretović? Duo Pegla, kako zovu duo Vidović?

Da li sam nešto prespavo pod utjecajem hladne bevande?

Uglavnom, da ne duljim, jer pismo nije vrijedno toliko pisanja, pismo je anonimno.
Nije potpisano.



A u pismu zovu drugarice i drugove da ne odustanu, nema predaje.
Prevedeno na svakodnevni hrvatski jezik.
Naprijed drugarice i drugovi, mi ćemo za vama.
Tuđim kurcem po gloginjama mlatit.

Nešto se mislim… pa se pitam, opet ja, na Pitanja radnika koji čita… B. Brecht, za neupućene.

–      I što sad?
–      Koji im je drugi potez, jer će Statutarna odbiti žalbu Četvorice.
–      Koliko ja znam, ne zna se što će biti slijedeći potez, ne znam ja, ali ne znaju ni oni!
–      Grbina nema tko zaštititi, tko će njega zaštitit? Ništa zato, ima ih puno koji će mu pakovat. I onih i ovih!
–      Iz ove situacije i ovaj omjer snaga, imaju samo jedan put, raskol i izlazak iz SDP-a, a koliko ja znam, a znam, od 23 saborska potpisnika, većina ne bi iz stranke, jer im je toplo i guzici ugodno.

Evo motivirajuće pismo, pa čitajte i odgonetavajte…



 

Više:  NOVA REKONSTRUKCIJA VLADE RH? DA, MOŽE, ALI TEK KADA TO PLENKOVIĆU BUDE BILO POTREBNO I ODGOVARALO.
Izvor:

Spectator

You may also like

By 
error: Spectatorblog !!