Sukob predsjedničkih kandidata na lijevom političkom spektru je nepotreban i posve pogrešan.

Nedavno sam objavio tekst u kojemu sam ukazao na to da bi svi kandidati na predstojećim izborima za predsjedničko prijestolje Hrvatske, osim osobne pobjede, kao glavni cilj trebali i morali imati rušenje one koju nazivamo „TO“, izravne božje izaslanice u Hrvata i svih onih pravih Rvata za planet Zemlju, one za koju čak i ministar zdravstva u Vladi RH Milan Kujundžić tvrdi da vrlo vjerojatno ima „OZBILJNU DIJAGNOZU“, predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović.
Tom sam prigodom upozorio i na to da su se na lijevoj političkoj opciji pojavili predsjednički kandidati koji sve više kritiziraju SDP-ovog kandidata Zorana Milanovića što bi prije svega mogao biti signal da te ljude netko i plaća da rade upravo to što rade budući da bi bilo daleko logičnije da i sami kritike upućuju na adresu one koju nazivamo „TO“.
Štoviše, čak i izjava člana predsjedništva i potpredsjednika SDP-a, Zlatka Komadine da on nema ništa protiv Miroslava Škore te da mu je on kao predsjednički kandidat prihvatljiviji i simpatičniji od Milanovića zapravo je jedna velika i nedopustiva idiotarija koja proizlazi isključivo iz osobne netrpeljivosti koju Komadina gaji prema Milanoviću još iz vremena Vlade RH kojoj je premijer bio upravo Milanović, a što je pak svima koji prate politiku od prvoga dana sasvim dobro znano.
Puno mi je nerazumljivije ponašanje predsjednice START-a i jedne od predsjedničkih kandidatkinja, Dalije Orešković, koja je do prije samo nekoliko mjeseci redovito iz sveg mogućeg oružja žestoko kritizirala onu koju nazivamo „TO“, a s Milanovićem se sastajala na polutajnim i tajnim kavama da bi sada odjednom svu svoju kritičku paljbu okrenula upravo prema njemu.
Samim tim možda je i posve logično postaviti pitanje što se to tako loše dogodilo na relaciji Orešković – Milanović te ga ona sada toliko napada?
Prema Milanoviću je izrazito oštra i predsjednička kandidatkinja Radničke fronte koja u svojim istupima također neusporedivo više kritizira njega nego aktualnu nam predsjednicu RH, onu koju nazivamo „TO“, a niti razlozi njenih napada na Milanovića osobno mi baš i nisu najjasniji.
Naravno, možemo pretpostaviti i da su razlozi Orešković i Peović samo nastojanje da glasače ljevice pridobiju na svoju stranu, no, ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da se njihovu popularnost kod biračkog tijela uopće niti ne može usporediti s onom koju uživa Milanović onda su ti njihovi napori i nastojanja zapravo iznimno naivni, pa je moje osobno mišljenje da se tu ipak radi o nečem posve drugom.
Što se samoga Milanovića tiče do sada se još nisam pretjerano puno posvetio onome što on radi i izjavljuje u ovoj nekakvoj pretkampanji, pa to neću učiniti niti sada i to iz dva razloga; prvi je taj što sam mišljenja da će za to biti još sasvim dovoljno vremena, a drugi je taj što još uvijek čekam da se pojavi onaj pravi Milanović na kojega sam navikao, oštar, nepokolebljiv, jasnih stavova, pravi državnik i lider jer, što god tko mislio, osobno mi još uvijek djeluje pomalo suzdržano, pomirljivo i blago ali vjerujem da će se to vrlo brzo promijeniti te da ćemo ipak ubrzo vidjeti onoga pravoga Zokija na kojega smo navikli i kakav ovoj zemlji i svima nama treba.

Više:  Ne dirajte u MIROVINSKE FONDOVE!, brodogradilišta spašavajte novcem nekoga drugoga.

You may also like