U Hrvatskoj nema šanse za promjene, promjene kroz institucije

U Hrvatskoj je prestalo vrijeme u kojem je moguće postići potrebne promjene kroz sustav. Takvo je stanje u zemlji već dulje vrijeme, a upravo je to uzrok masovnom iseljavanju koje više sliči na evakuaciju prostora zahvaćenog nuklearnom katastrofom, nego jednostavnim traženjem boljih uvjeta za život. Jako je puno vremena prošlo dok taj proces evakuacije nije započeo, a pokrenula ga je spoznaja da nema mogućnosti da se u Hrvatskoj bolje živi.

Kada je Zoran Milanović došao na vlast očekivanja su bila velika. Očekivalo se u Hrvatskoj da će HDZ, kojeg je čak i sud proglasio kriminalnom nakupinom, biti zabranjen. Očekivalo se da će HDZ biti sudski zabranjen zbog svih zala i kriminala, očekivalo se da će zemlja krenuti u smjeru koji jasno govori da ćemo živjeti bolje, makar pristojno. Očekivali smo završetak procesa detuđmanizacije i dehadezeizacije prostora, odnosno deratizaciju kriminalnih nakupina. Očekivali smo da će crkva i ekstremna desnica biti na marginama, da će Vatikanske ugovore staviti van snage, da će ustaški apologeti biti kriminalizirani, da ćemo početi kroz institucije stvarati društvo jednakih šansi za sve, da ćemo stvoriti preduslove da korupciju zatremo, da će sposobnost i radišnost preuzeti kormilo.

Onda je SDP pokazao da se to neće dogoditi. Krenuli su s potezima koji nisu bili najavljeni u predizbornom predstavljanju programa. Jasno je bilo da su izveli predizbornu prijevaru. Podigli su PDV odmah nakon preuzimanja vlasti, krenuli su džonom na radnička prava, krenuli su na osmosatno radno vrijeme, fiskalizirali su bakice na placu, počeli futrati novcem gubitaše kroz predstečajne nagodbe i pokrenuli su novi val kriminalizacije. Institucionalno su zaštitili nositelje korupcije, kriminala i zla. Pravosuđe su zauzdali, HDZ-u su dozvolili da mimo sudske presude sudjeluje u političkom životu. Malo po malo je postalo kristalno jasno da je SDP samo HDZ u drugom pakiranju, postalo je jasno da Hrvatsku vodi jedna te ista ekipa.

Više:  Objavljuje i tiska Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske

To je bila prekretnica. Ljudi nisu blesavi. Znaju što znači izostanak mogućnosti promjena kroz sustav. Kako izgledaju promjene društveno-političkog uređenja mimo sustava i kamo to vodi imali su prilike gledati, i na svojim leđima osjetiti, devedesetih. Kalkulacija je bila jasna. Stanje u Hrvatskoj će biti sve gore i gore i tu nikada nećemo moći normalno živjeti. Okretniji i sposobniji oko nas su krenuli, počeli vući ljude za sobom, sređivati jedni drugima poslove, stančiće, neku triper kombinaciju da ljudi nešto rade, malo po malo se snađu, pa onda povuku i oni svoje prijatelje, rođake, djecu. Kap po kap, i evo slap….

Danas je jasno. Prava evakuacija prostora kojeg lopine nazivaju “Hrvatska” je započela, a proces je daleko od svršetka. Iz Hrvatske će ljudi tek otići, odlaziti čim prije mogu. Sad možete dijeliti plaće kakve hoćete, kredite za stan, vrtiće na svakom ćošku, ali kasno…Ljudi znaju da ovdje nema života, da ovdje vladaju kriminalci, zatucani primitivci, ološ, ratni zločinci i ubojice. Njima tepaju na dnevnicima, crkveni vračevi vode glavnu riječ, a sve to promatra tupava masa mašući zastavom s grbinom, dok pjevaju “Lijepa li si”. Mašite zastavom s grbinom, nije daleko dan kad će svi mahači zastavama stati pod maslačak.

Igor Premuzic

Izvor:

facebook

You may also like

By 
error: Spectatorblog !!